Kniara Vesti
      
     
PRETRAGA      
Vaša korpa : 0 komada
Izlog
TRAGEDIJE NAMENJENE ZABORAVU
Close

TRAGEDIJE NAMENJENE ZABORAVU

TRAGEDIJE NAMENJENE ZABORAVU mr Milisav Sekulić
  Velika slika

mr Milisav Sekulić
212 strana
latinica
14 x 20 cm
srpski


Njihova je nesreća što živi i mrtvi svedoče o porazima od kojih se okreću glave.

31 istinita, potresna priča - priče koje ilustruju pogibije i posleratne živote golih stradalnika ratova na prostoru bivše SFRJ od 1991. do 1999. godine, koji su žrtve istrošenog patriotizma i nacionalnih zabluda.

'Oficir s dušom...' - tako je autora nazvao urednik ove knjige Dušan Milovanović

NIJE ČASNO ĆUTATI
Često u ratu i države postaju nerazumne i sulude, ili iz takvog stanja i zapadaju u rat. Naročito je tragično kad države i u ratu idu naruku ljudima koji skoro da i ne prave razliku između smrti i života. Takvi bez ikakvog zazora troše ljudi, a dešava se da često i njihova zlodela budu okićena vencima slave i patriotizma. Peru se njihove biografije i šminka legenda za nezaborav.
I rat je, uprkos svemu što se u njemu događa, nekakav život, u kome se manje rađa, a više umire i gine. Više je bolesti i obolelih. Samo malom broju ljudi dostupno je ono što žele da postignu u ratu i ratom, a ogromnoj većini rat je samo nesreća, patnja, odricanje i stradanje.
Za većinu, rat ima približno isto vreme početka, ali ne i završetka. Porodicama poginulih, ranjenicima i teško obolelim, rat ne prestaje kada i drugima. Stradalnicima se manipuliše neko vreme, a onda se od njih dižu ruke. Ostavljaju ih same sebi. O njihovim tragedijama se ćuti, sve do nezaborava.
U ratovima od 1991. do 1999. godine na desetine hiljada ljudi je unesrećeno. Njihove sudbine su po mnogo čemu različite, ali imaju i nešto sasvim zajedničko. To je ignorantski odnos prema njima i njihovim tragedijama. Poginulih, ranjenih, nestalih, zverski mučenih, teško obolelih... sećaju se samo njihovi najbliži. I pomažu ih koliko mogu. Ne postoji ni jedno prihvatljivo opravdanje što je to tako. Kao što svako treba da odgovara za ono što čini, tako bi i država morala da odgovara kad su u njeno ime i sa njenim pokrićem činjene velike nepravde. A bilo ih je nedopustivo mnogo. Još strašnije je što one i danas traju i što ih niko ne ispravlja.
Kad je 1991. počinjao rat, imao sam 56 zrelih godina, visok oficirski čin i punu glavu kojekakvih idealističkih zabluda o svemu, pa i o samoj vojsci kojoj sam pripadao. Kako sam se na početku čudio što se niko ne suprotstavlja onima koji razbijaju državu a narode guraju u rat, tako sam se kasnije uverio da ni u samom ratu niko ne suzbija one koji žare i pale. Kao da ne postoje nikakvi efikasni mehanizmi za sprečavanje rata i obuzdavanje ostrvljenih ratovođa.
Prvi pakao u mojoj glavi izazvalo je pojedinačno neodazivanje na mobilizaciju, a zatim samovoljno napuštanje jedinica i ratišta. Zanemeo sam gledajući kako čitave jedinice organizovano napuštaju ratne zone i kreću tamo odakle su tek pristigle.
Možda je sam Bog hteo da me splet okolnosti, septembra 1991. godine, poveže sa sudbinom jedne posade tenka koja je stradala na prilazima Vukovaru. U toku utvrđivanja činjenica o pogibiji, u meni se rodila sumnja da nisu samo u pitanju vojničke i starešinske gluposti, za koje sam saznao, već i nešto gore od toga. I to sam istražio do detalja. Rezultati su porazili vojsku u meni.
Boraveći kasnije na ratištu, bio sam očevidac kako lako dolazi do tragedija i kako niko zbog toga ne odgovara. Nije sve što strada i pogine delo neprijateljske ruke.
Zatim sam u kontaktima sa porodicama poginulih i teškim invalidima, saznao kako smrt i teška ranjavanja postaju predmet velikih manipulacija, u kojima, u ime države, učestvuju čelnici iz vlasti i vojske. Oni imaju taktiku i mehanizme za skrivanje istine, ali i sredstva za odbranu od ljudi koje su u ratu unesrešili.
Po povratku s ratišta, obišao samna desetine porodica poginulih i nestalih boraca i starešina. Razgovarao sam sa više od stotinu teških invalida i teško obolelih u ratu. Ono što sam video u kolektivnom izbegličkom smeštaju, ne mogu nikad zaboraviti. Tamo se sklanja i krije najveća sramota države i ratobornih politika koje su se oglašavale na prostorima bivše SFRJ.
Ni silaskom sa scene otuđenog režima, nepravde prema stradalnicima nisu dobile prioritet. Zaturene su tamo gde su i ostavljene. Kao da su nesrećnici ginuli za režim a ne zbog srpske nejači, zbog Srba i srpskih teritorija, ili za Jugoslaviju u koju su verovali i zbog koje su namamljeni pod puške i uniforme. Oni nisu ratovali i ginuli za režim, ali režim je njih mogao da upotrebljava i zloupotrebljava. Te se stvari ne smeju brkati.
O neljudskom i nehumanom prema onima koji su u ratu najteže stradali a u miru nisu našli mir, grehota je ćutati. Bar o onome što sam lično doživeo, video i saznao. Zato i ispisujem stranice koje slede.
Autor


Od mr Milisava Sekulića u Knjižari Vesti možete da nađete i knjige:
Jugoslaviju niko nije branio
Knin je pao u Beogradu

Cena: 7,95 EUR
15,90 EUR
 
Komada:


Vezani proizvodi
DEMONIZACIJA SRBA Zapadni imperijalizam, njegovi zločini, sluge i laži Emil Vlajki

DEMONIZACIJA SRBA Zapadni imperijalizam, njegovi zločini, sluge i laži

Knjižara Vesti
Knjižara Vesti - Online
Knjižara Vesti