Branislav Nušić
280 strana
ćirilica
14 x 20 cm
srpski
tvrde korice
Nušić kao niko u našoj literaturi, kao malo ko u svetskoj komediografiji, raspolaže doista jednim izuzetnim nadahnućem za komični efekt, neiscrpnom maštom da nađe i eksploatiše komični motiv, velikom okretnošću da zaplete komičnu igru i da je u komičnom raspletu i reši. U njemu nema ponekad finesa, on je često sirov i nedozreo, ali je uvek izvor neodoljivog smeha.
Jedan od razloga životvornosti Nušićevog komičnog teatra svakako je i u tome što pojedini poroci koje je tako inventivno naslikao nisu iščezli ni u naše dane. Ipak, najveća tekovina njegove komediografije jeste životvorni i neuništivi smeh, a upravo je u tome i najveća mera humanosti. Po tome je Nušić (1864-1938) savremen i svevremen, kao i svi veliki komediografi od antike do danas.
Branislav Nušić (1864-1938) rođen je u Beogradu u osiromašenoj trgovačkoj porodici grčkog porekla. Nušić je detinjstvo proveo u Smederevu, tu je završio osnovnu školu, gimnaziju je učio u Beogradu, a prava studirao u Gracu i Beogradu. Bio je dramaturg i zamenik upravnika Narodnog pozorišta u Beogradu, direktor Narodnog pozorišta u Novom Sadu, prvi sreski načelnik u Bitolju, organizator pozorišta u Skoplju, posle prvog svetskog rata upravnik pozorišta u Sarajevu, bibliotekar Narodne skupštine itd. Proživeo je strahote srpskog povlačenja preko Albanije, u ratu je izgubio sina jedinca. Najpoznatije komedije su mu "Narodni poslanik" (1883), "Sumnjivo lice" (1888), "Gospođa ministarka" (1929), "Ožalošćena porodica" (1934).